Crveni, bjeli ili plavi predsjednički kandidat

Nakon naslova o političkoj obojanosti predsjedničkih kanidata aludirajući na boje hrvatskoga stijega ali i političkih stranaka kojima priapdaju ili ne pripadaju, ovisno iz kojega kuta gledamo, u našoj napaćenoj Hrvatskoj mogli bismo (barem ću pokušati osobno) kao podnaslov staviti krilaticu poznate jugonostalgičarske serije LUD? ZBUNJEN, (NE) NORMALAN(A), krilaticu koja meni osobno opisuje tri najeksponiranija predsjednička kanidata....

PRVI je CRVENI kandidat aktualni predsjednik Hrvatske Ivo Josipović čiji izbor savjetnika, političke poruke, ponašanje spram vlastitog Hrvatskog naroda i nacionalnih vrijednosti kao  i guranje Hrvatske i Hrvatskoga naroda u „region“ govore da je u najmanju ruku medicinski fenomen kad drži da će opet pobjediti i biti predsjednikom Hrvatske nakon sve štete koje je počinio, obzirom na sve afere kao što ZAMP-iranje, Bankarenje i posmrtne pripomoći  i otimanja  stanova o kojem  narod i birači malo znaju a već sam o tome zborio.  Oko sebe je okupio zlatnu mladež srbijanaca i nekih kojima je kuna vrijednija od obraza i Domovine..jednom riječju  sebe nazvati predsjednikom svih Hrvata a zaposliti ubojice Hrvata i njihove sinove a pri tome tvrditi da u tome nema  ništa loše može samo  čovjek koji je po svemu sudeći „Lud“. Od njega luđi mogu biti samo oni koji sebe nazivaju Hrvatima a za njega kao takovog glasuju....

DRUGI je BIJELI kandidat dr. Milan Kujundžić koji je iznikao iz redova plavih, plavih  među kojima da ne zaboravite, glavnu riječ i dalje vode uglavnom bivši crveni. Po svojoj ikonografiji, odašiljanju poruka, izboru najbližih suradnika i  savjetnika koji dobrim dijelom potječu iz redova crvenih i plavih političkih stranaka, više je siv nego bijel ali neka. Maglovito je sve to..iako  se koji puta predstavlja kao kandidat Saveza za Hrvatsku, koji puta kao kandidat  Hrvatske Zore a koji puta u medijima stoji kao nezavisni kandidat, dok mu  Bijeli  služe čini se kao smokvin list za prikrivanje stvarnih navika, navada  i namjera  pred hrvatskim biračima. Začudo nitko iz njegova tima nije na te propuste  reagirao i upozorio medije da je kandidat Saveza za Hrvatsku, ako jest. Kao da nekome ne ide u korist da se kroz Kujundžića ujedno i propagira Savez za Hrvatsku, nego se namjerno odvaja njegova kampanja od stranke. Jednom riječju vidio sam ga kao osobni izbor  dok nisam uočio neke vrlo opasne anomalije....a vrijeme će pokazati da sam u pravu...

Koliko sam upoznat a  pratio sam i pratim  razvoj stanja i događanja vezano za dr. Kujundžića  njime izgleda ravnaju ili ako hoćete točnije njegovim kampanjom te kandidaturom ravnaju neki  ljudi koji sa Savezom za Hrvatsku nemaju nikakvih dodirnih točaka, ali zato su itekako imali sa Crvenim kandidatom. Ovdje izuzimam HDSSB, koji čini se jedini ima itekako utjecaja na njegovu kampanju. Kao prvo, Kujundžić je svoje stavove po pitanju regija promijenio nekoliko puta do sada, da bi se u konačnici izjasnio za njih. Zna se kako je to glavno pitanje upravo za HDSSB pa je samim tim vidljivo kako je HDSSB itekako u igri. Nadasve opasno pitanje, jer bi regionalizacija Hrvatske lako našu zemlju mogla odvesti u njenu propast i raspad ukoliko bi se ostvarila.

Kao drugo, Kujundžić na svojoj konferenciji za tisak ponavlja sve ono što je izjavio Dragan Vulin, predsjednik HDSSB-a, doduše drugim riječima, ali na način koji ne ostavlja nikakva pitanja otvorenima. Kujundžić poziva na 'mir i dostojanstvo' u  Vukovaru, iznosi nužnosti da se na tom mjestu i u tom trenutku moraju zaboraviti političke, ideološke i sve druge podjele unutar hrvatskog nacionalnog bića' te kako 'Kolona sjećanja mora proteći u apsolutnom pijetetu prema žrtvama srpske agresije na Vukovar i ništa ne smije narušiti njeno dostojanstvo! '

Ako izuzmemo poltičke ucjene koje je izgovorio Dragan Vulin, to je takoreći od riječi do riječi ponavljanje njegovih stavova, čije je jedini i krajnji cilj osigurati Josipoviću i crvenima mir i dostojanstvu u Vukovaru, koje ničim nisu zavrijedili.

Ne znam za vas, ali kod mene isti čas budi sumnju svatko tko se ovako polomi pomažući komunistima i s pravom se pitam zašto to radi i kakvu će korist imati od toga.

I gle čuda, odjednom se upravo na toj konferenciji za tisak pojavljuje Savez za Hrvatsku koji inače čuči negdje zaboravljen svo ovo vrijeme, upravo u minutu kada Kujundžić iskazuje tako dirljivu brigu za dobrobit komunista u Vukovaru. Postavlja se pitanje, da li su ostale članice Saveza, izuzev HDSSB-a uopće znale zašto su pozvane na tu konferenciju za tisak i što je na njoj trebalo biti izjavljeno? No, čini se kako je Akcija za bolju Hrvatsku uspješno izbjegla tu zamku, jer se jedino oni nisu pojavili na 'mandarinskoj' konferenciji.

Ni to Kujundžiću nije bilo dovoljno, nego je izbacio još dva priopćenja za redom od kojih u svakom poziva na jedinstvo i jednu kolonu, a u posljednjem proziva čak i branitelje kako 'nemaju pravo svojatati taj dan u Vukovaru.'  Možda bi bilo bolje da nam je svima pojasnio gdje se ON nalazio na taj dan?

Kako god, Kujundžić se našao u bolničkom krugu u Vukovaru zajedno sa crvenima, a kamere su ga zabilježile kako korača sa Josipovićem i razmjenjuje mišljenja s njim. Nadalje ikonografija, zastave ispred kojih stoji, slike sa Josipovićem u Vukovarskoj koloni, poruke koje odašilje..Meni su jasne namjere  ma koliko god bile umotane u populizam i napadaj na one iz čijeg je tabora došao, kao  i na  one prema čijem taboru naginje ako je suditi po  pozadini i političkom podrijetlu prvih mu  suradnika i savjetnika... Izgleda  da su nam drugovi iz komiteta  opet postavili svoje „laufere“  a Vi sada recite što god hoćete...Pitajte ga,  kad budete imali prigode tko su mu savjetnici u užem krugu oko njega, tko mu je osoba za sigurnost... tko je šef kampanje..tko su glavni financijeri?  Kad to kažem, znam sa sigurnošću  to nisu ljudi koji su istinsko domoljubno  tkivo Saveza za Hrvatsku , dapače meni se čini da su oko njega upravo oni koji ne dopuštaju nastanak istinskog kandidata za Hrvatskoga predsjednika  i domoljubne opcije...

Eto izgubih i ja svoga kandidata.....On  čini  mi se totalno ZBUNJEN svojom ulogom i onom što je trebao i treba predstavljati  hrvatskome narodu, Nadu. A nada je ispada po staroj izreci znadete što... Čini mi se   zbunjen sudeći po  izboru najbližih suradnika i u konačnici jer svojim istupima i ikonografijom (stjegovima) pred kojima to čini  zbunjuje i mene i sve nas koji smo se u njega pouzdali i sebi kao favorita postavili....Zbunjen sam poput mnogih drugih koji se pitaju kamo on to ide, sa kim i zbog čega.

TREĆI je PLAVI  Kandidat točnije kandidatkinja gđa. Kolinda Grabar – Kitarović, simpatična dama sa širokim osmjehom, plavih kosa, manira učenog diplomate čiji odgovori i sama retorika bivaju sročeni po onoj poznatoj diplomatskoj: „Diplomat je čovjek koji četiri puta tuđom glavom  razmisli prije nego ništa ne kaže...“  Njena  kandidatura ispred plavih je  najnesretnije riješenje od svih mogućih za Hrvatsku iako će mnogi kazati da je to NORMALAN izbor.  Rekao bih da je to pokazatelj nenormalne prosudbe plavih, čiji je vođa školovan, a vjerujem i ubačen od crvenih kako bi plave držao u zabludi, govorim o savjetniku Mesića, gospodinu Karamarku.  Nenormalan izbor za svakog tko promišlja svojom glavom, postaviti osobu čija karijera ovisi o sigurnosno-obavještajnim prosudbama  tuđinskih zemalja, osobu na čiju karijeru i tijek karijere sama Hrvatska država ima najmanje utjecaja, osobu koja  je bila najbliža osoba od povjeranja bivšem predsjedniku plavih koji je i stranku i državu opljačkao i kompromitirao do gole kože. 

Nemam ništa protiv gđe. Kolinde osobno kao čovjeka, no kao političarku koja bi nedaj Bože danas sutra kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga trebala slati moga sina ili kćer u tuđe ratove, vjerujem da bi to ona učinila prije u interesu NATO-a i  Trilaterale nego naših nacionalnih, Hrvatskih.  Morala bi to učinit...po sistemu-  'Vrati koko što si pozobala'. Osim toga NENORMALNO je vjerovati da će osoba koja desetljećima živi izvan Domovine u ovom kratkom vremenu moći vidjeti i osjetiti kako živi njezin narod, a još je nenormalnije  govoriti kako MI u Htvatskoj trebamo živjeti dok  njena vlastita obitelj, pa i ona  sama živi, privređuje i plaća porez kao rezident neke druge države.

A kad se dotaknem njene retorike, vezano za sve ono što nas Hrvate čini Hrvatima onda je ona nesuvisla, nedorečena, nekako napamet naučena i izgovarana bez one sigurnosti koju ima osoba koja  govori iz srca i duše a da pri tome zna o čemu govori.... NENORMALAN je i način na koji su  je „hrvatski“  mediji na brzinu katapultirali  u  javnosti kao kandidata sa svime naj.... no kad poslušate između naučenih redova, kad počnete gledati mimiku, govor tijela koji  ne prati riječi, iako  je dobro naučena i uvježbana u diplomatskom koru NATO-a, te kad naleti na  pitanja koja nisu unaprijed dogovorena, kad mora dati odgovore iz rukava i iz srca onda.....zamuckuje, nema čvrstinu i dopusti da je izbace iz ravnoteže. Njene izjave o generalima, o pozdravu za Dom spremni, o tome kako potječe iz obitelji antifašista, o tome kako  bi službe trebale zabraniti slovo  U, o tome kako ne zna tko su i kao opisati Jugoslavene, meni su dovoljan pokazatelj toga kako će Kolinda vladati ukoliko bude izabrana. Po meni, nije normalno dati svoje povjerenje njoj, kao što nije  normalno vjerovati plavima da će nešto promijeniti, imali su prilike do sada pa nisu. Oni  koji su je istaknuli kao kadnidata misleći kako će ona sa tim meni NENORMALNIM  stavovima i retorikom biti  dobra Predsjednica Hrvatske isto tako po meni imaju NENORMALNE stavove. Ako tako bude onda ja nisam normalan, no to je manja šteta za moj narod i državu...jer po njenoj retorici  vidim kako  može postati  predsjednicom  Hrvatske ali ne biti  Hrvatska predsjednica... trebate dokaz?

 Evo ga: http://youtu.be/T7B3k-2jRRo

E, sada kad ovo pročitaju ljudi, krenut će hajka...neka tako i treba  biti. Namjera mi i jest pokrenuti rasprave i sučeljavanje mišljenja i argumenata, otvarati oči, propitkivati....To je zadaća svakoga tko voli Hrvatsku i Hrvate a odlučuje sudbini svoga naroda. Svatko od nas, kao čovjek i kao Hrvat, svojm glasom ne odlučuje samo o svojoj, nego o sudbini svih a ako hoćete i o budućnosti naše djece dajući nekome povjerenje upravljanja državom i narodom Hrvatskim.

Drugo pitanje koje će se pojaviti  od komentatora ovoga moga promišljanja je - ajd` Maks sada kad si sve to napsiao reci tko bi trebao biti predsjednik(c)om Hrvatske?  Osobno držim da bi karakteristika kandidata i budućeg predsjednika trebala biti, opet aludirajući na Hrvatski stijeg, u vidu Hrvatskoga grba, on je nama najsvetiji znamen, on je  štit, on je bedem i  čvrst je  kao kamen. Opet podsjećajući Vas   da su se boje i raspored boja mijenjale na stjegu, kao i to da se poput političara koji  prelaze iz stranke u stranku  te boje  pretakaju iz jedne u drugu, no  Grb , Grb postojano ko štit i bedem stoji i pred njim svak ustukne i njega se boje. Napose ako počinje uz prvo bijelo polje...Eto to je moj ideal predsjednika i predsjedničkog kandidata...

Treće pak pitanje koje očekujem je: „ A za koga ćeš ti Maks onda glasovati  kad ovako promišljaš? Mnogi će očekivati da ću kazati za nikoga...i pogriješit će. Glasovat ću  ovim redom: Prvo za bijelog uza sve mu mane, a ako on u drugi krug ne uđe glasovat ću za plavog i to samo sa nadom da crveni vladati neće...i znam da u tom izboru svjesno griješim...al glasat moram to je moja dužnost, obveza i sudba, kao i činjenica da mi kandidate na ovaj ili onaj način za izbor predlaže UDB-a.

A četvrto pitanje od nekih će biti zašto se Maks onda ne kandidiraš i ti?  I to pitanje  stvarno je na mjestu. Jer lako je drugima prokazivati mane,  a sam nemati hrabrosti za mijenjanje stanja nacije... No po istini moram Vam reći moje su mane,  moji su  grijesi i  brojem i težinom od onih koje kritiziram i opsujem veći.  A to su: „ Ne dam se kupit, ne dam se prodat, ne tražim plaće nit` tuđinske hvale a takve ljude   narod ne želi niti ih bira . Za narod su moj  takvi idealisti  ništa drugo doli budale. 

Ono što mogu reći na samome kraju kao poruku svim političarima koji su se nakotili u ovoj napaćenoj zemlji, odaberite stranu. Budite ili lijevi ili desni, no uvijek neka Vam hrvatska  i narod budu na prvome mjestu....

I još nešto poruka i jednim i drugima, trećima i petima:

HRVATSKA MORA IZ BJEDE I MRAKA! TREBA NAM KRUHA, SUNCA I ZRAKA!

Zato se razmaknite: 

VI LIJEVI U LIJEVO, A DESNI U DESNO  KAKO BI  NAPRIJED PROŠAO NAROD!!!

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnci Snaga“

H.V.R „ČUVARI  DOMOVINE“ -  USTANICI

                         Mario Maks Slaviček

Ne mrzim, ali ih ne volim...

Ne znam mrziti, al` su me preci, povijest, roditelji  i tradicija naučili neke stvari ne voljeti...

Nikoga ne mrzim, samo neke ne volim poput drugova iz komiteta, tzv. reformiranih komunista, "ugroženih manjina" onih koji traže priviliegije a nazivaju ih pravima,  poput LGBTQ-ovaca. Ne mrzim ja nikoga, usitinu ne mrzim ih, samo ih ne volim. Ne volim Mesića, Pusićku i Pusića, Josipovića, Manolića,Boljkovca, Teršeličku, Savu štrbca, Četnikovanje.....Ne volim. Ne mrzim ja saborske zastupnke i političare koji nama prodaju m**a pod bubrege i finoću dok nam rasprodaju Domovinu i budućnost, stvarno Vam kažem ne mrzim, ali ih ne volim...Mene mati nije učili mrziti ali me je naučila znati što treba voljeti a što ne voljeti. Vjera, ljubav, Domovina i ZA DOM SPREMNI ! To je ljubav mojih predaka, moja ljubav  i ljubav djece moje....tako se odgaja i na životni put otpravlja u obitelji nas Hrvata. Ne učiti mrziti, ali naučiti mnoge stvari koje nisu za tvoju obitelj,Domovinu,  tvoj narod dobre ne voljeti.

Ne mrzim ja nikoga, ni kalafuktere koji prije rata poput mene sama nisu imali za bolji bicikli a danas imaju tvornice i trgovačke lance, ne mogu reći da ih mrzim. Ali ih uisitnu ne volim,  jer znam kako su iskoristili rat i upropastili ljude, radnike i tvrtke,budućnost Hrvatske.  E` to ne volim....

Ne mrzim ja one koji sebe nazivaju Hrvatima navijaju za prvo bijelo polje, pozdravljaju sa ZDS a

nda kad izađu sa Facebooka i  na semaforu ih  susretnem kako im iz auta „udaraju“ cajke. E, takve stvarno ne volim...Ne mrzim ja djecu čiji su očevi bili u ratu, a čujem a kad im zazvone mobiteli iz zvučnika zvone razne Dare Bubamare, Cece i kojekave druge antihrvatske  beštije.... e takve situacije ne volim. Ne volim ljude koji poput pokvarenih gramofonskih ploča kazuju „muzika“ nije ništa kriva. Takve strašno ne volim...jer mi imamo glazbu svoju hrvatsku koja je puno ljepša i bolja od te njihove „muzike“....

Ne volim neke likove  koji se predstavljau za ono što nisu, a onda kasnije te svoje zaokrete pravdaju političkim kompromisom, ne volim niti kompromise koji štete svima nama...ne volim one koji odlučuju o sudbini moga hrvatskog puka a nikada nisu osjetili  teret njegova svakodnevnog preživljavanja...ne volim,  ali ih ne mrzim...iako su većini nas omrznuti.

Ne volim regione, poltrone, nabiguzice, ulizice, dupeuvlakače na čijim tabanima mora stajati napisano prezime da biste znali tko su. Ne volim one koji žive od obećavanja, političkog dodvoravanja, nepotizma, koji su izrasli iz marksizma preko komunizma i kroz partijske knjižice došli do kapitala i kapitalizma. Njih jako ne volim....

A sad  da Vam kažem lijepo po istini ima toga puno što u ovoj našoj napaćenoj zemlji ne volim, al` zato volim Nju, moju Hrvatsku, moj politički nepismen, slijep i gluh narod svim srcem i dušom svojom. E njih volim...

Ne mrzim  uistinu nikoga.... Osim pomalo samog sebe što ne mogu učiniti više da progledaju, poslušaju i čuju, da vide kamo nas vode i koliko nam loše i sve lošije ide.  Ah da,  zaboravih Vam reći što volim.... Volim kad me zbog sveg ovog što sam napisao ne vole, oni koje ja ne mrzim ali ih i ne volim. I sada odoh prema crkvi za ljubav se prema svojem pomoliti, za one koje ne želim voliti, za ono za što ću se dok sam živ nastaviti boriti....

Ah.... što volim kad me ne vole, kad me uistinu mrze raznoazne  Jude i duše prodane, mrzitelji moje Hrvatske, mog bijelog polja mrzitelji i tuđinske volje vršitelji, volim kad me mrze,  mrzitelji naše vjere   i nacije pod maskom „tolerancije“.  Ja njih ne mrzim,no oni mrze mene a ta nihova mržnja jača moju ljubav. Mrze  od stoljeća sedmog do sudnjega dana, zašto? Nikad nisam shvatio,  mrze nas  i kad ih pobjedimo i kad im oprostimo, mrze nas kad ih aboliramo, mrze jer volimo svoje, mrze  i Vas i mene  sada shvaćam i zašto. Mrze me jer:

"Ja sam HRVAT, unuk HRVATA, sin HRVATA i otac HRVATA, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara HRVATSKE i HRVATA, uz mene je Svemogući Bog, a njegova ruka vodi moj put i moj mač. Ne tražim tuđe, samo branim svoje i u tome leži moja snaga. Vjera, Ljubav i Domovina mojoj su duši hrana. "

„ U Mislima Domovina, U Srcu Odansot, U Desnici Snaga „

H.V.R ČUVARI DOMOVINE – USTANICI

             Mario Maks Slaviček